Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Bez pregovora nijedno rešenje nije moguće u EU
Savremeni svet

Bez pregovora nijedno rešenje nije moguće u EU

PDF Štampa El. pošta
Majkl Bol   
nedelja, 07. novembar 2010.
(Danas 8. 11. 2010)

„Suprotstaviti se, a onda napraviti kompromis“ mogla bi da postane mantra Nemačke za uspešne pregovore Evropske unije. Nemačka je voljna da izdvoji finansijski paket pomoći državama članicama Unije u zamenu za stroža fiskalna pravila i suspenziju glasačkih prava, ali zahtev kancelarke Angele Merkel za trajne mehanizme za rešenje krize zajedno s promenama Lisabonskog ugovora i upozorenjem koje je otvoreno uputila spekulantima koji će možda ugroziti stabilnost evrozone, ima dalekosežne posledice.

Zahtevi Merkelove su u Nemačkoj umirili biračko telo koje je izražavalo negodovanje zbog paketa finansijske pomoći za Grčku. Zahvaljujući tome, utihnula je i opozicija koju predvode socijaldemokrate i koja nema bolju alternativu da ponudi državi. Štaviše, žestoka reakcija kancelarke podsetila je EU ko zapravo drži karte u rukama u njenim okvirima, a njome se istovremeno nudi i razumno rešenje za upravljanje krizom.

Kada je ekonomska kriza otvorila Pandorinu kutiju fiskalnih problema EU, Nemačka je istupila i pomogla da se obezbedi finansijska pomoć za Grčku. Međutim, daleko od toga da je bila primer političke solidarnosti; podršku nemačke vlade Grčkoj obeležili su nevoljnost i ukori, što je brzo pobudilo strahove da će jedna država članica istupiti iz evrozone.

Iz grčke krize je usledila važna pouka - da su pregovori ključni za opstanak EU. Štaviše, Nemačka se iz cele te epizode iznedrila kao država koja je veoma svesna svoje uloge u pregovorima o rešenjima za panevropske probleme.

Bes nemačke vlade zbog Grčke predstavljao je odraz raspoloženja javnog mnjenja i potrebe kancelarke Angele Merkel da se smanji budžetski deficit zemlje posredstvom reformi društvene bezbednosti, penzionog, obrazovnog i bankarskog sistema. Taj veliki fiskalni izazov podignut je na još viši nivo zbog pritisaka Slobodnih demokrata, njenih liberalnih partnera u koalicionoj vladi, koji žele da obezbede i poreske olakšice.

Merkelova, pripadnica Hrišćanskih demokrata, dosad je uspevala da postiže parlamentarni konsenzus među koalicionim partnerima. Međutim, njen ključni problem je i dalje promocija domaće ekonomske ekspanzije i postizanje sporazuma o samoodrživoj evropskoj strategiji. Merkelova i nemačka socijalno-tržišna ekonomija su zapravo na raskrsnici. Da li će zemlja nastaviti da se kreće dobro utabanom stazom stabilnosti cena ili će morati da krene putem slobodnijeg tržišta?

Nemačka, naravno, ne zagovara anglosaksonski model rasta koji iziskuje monetarnu ekspanziju i inflaciju. Ipak, vlada i mala i srednja preduzeća koja čine stub nemačke ekonomije, bili su podstaknuti jakim oporavkom koji je rezultat izvoza i koji je zemlja doživela početkom ove godine. Merkelova sada mora da razmotri da li oporavak podstaknut izvozom može da izleči dugoročne ekonomske boljke države. Problem leži u tome što nemačku ekonomiju zapravo muči niska domaća potrošnja i investicije, što su problemi s kojima se tek treba uhvatiti u koštac.

Kada je o Evropi reč, ulozi u grčkoj krizi teško da bi mogli biti veći. Izdvojen je spasilački paket od 110 milijardi evra da bi se sprečio odliv kapitala i obnovilo poverenje tržišta u evrozonu, a čak veće države članice su žudele za kreditom. Reakcija Nemačke na krizu nije bila samo finansijska; predstavljala je simbol priznanja Vlade Merkelove da je cena koju treba da plati jedna država da bi izašla iz evrozone previsoka.

Nemačka je takođe priznavala da između tržišta država članica EU postoji fundamentalna zavisnost kao i opasnosti koje pod takvim okolnostima vrebaju zbog prekomernih institucionalnih jazova. Možda je najzanimljivija činjenica da je Nemačkoj na nedvosmislen način osveženo pamćenje da nijedno rešenje nije moguće u EU bez pregovora sa ostalim državama članicama.

EU je zapravo u suštini pregovarački sistem. Nemačka je bila svesna da su Grčka i Portugal imali ozbiljnih finansijskih poteškoća pre nego što su se pridružile evrozoni, ali je njima ulazak u okvire evrozone omogućen preko procesa pregovora. Uprkos nesuglasicama Nemačke i Francuske u vezi sa ekonomskim rukovodstvom EU, pregovarači sada krče put ka uspostavljanju jedinstvenog stava EU, što je umirilo finansijska tržišta i, nadajmo se, odredilo ton koordinisanog i kontrolisanog rasta.

Dvadeset godina od ujedinjenja iznedrile su neke velike istine u Nemačkoj. A iz sadašnje nevolje će ne samo Nemačka već cela EU izvući i nekoliko dragocenih lekcija - pregovori su bolji od žučnih rasprava, pomoć je najefikasnija ako se ukaže ranije i bolje je primeniti preko potrebnu strategiju nego pokušati da se zaobiđe problem.

Majkl Bol je direktor Centra izuzetnosti u evropskim integracijama „Žan Mone“ čije je sedište u Berlinu; Kordelija Frizendorf je istražitelj u Centru „Žan Mone“

(autori: Majkl Bol i Kordelija Frizendorf)